Colombia...

Zadnja festa...

2008-10-28T01:22:00.000-07:00

uiiiiiii...la excelente fiesta con los buenos amigos :)

Voce

2008-10-28T01:18:00.000-07:00

Voce koje sam pronasla i probala ovdje mozete naci na stranici Botanicke sekcije BIUSa :)

http://bius.hr/botanicari/index.php?option=com_content&task=view&id=38&Itemid=82

Rucak u Maravelesu

2008-10-21T08:50:00.000-07:00

U nedjelju sam dakle bila pozvana u istu onu farmu u kojoj sam vec bila samo ovaj put na rucak...

Rucak je bio prefin sa hrpom hrane kao sto su: grah, riza, arepe, male kobasicice, pecena svinjetina, pecena zelena banana, paradajz...prepre dobro!!!!

Dolina je ista ali sad je malo lijepsa fotka...

Ova pticica je ...

Uiiiii drzala sam papigicu u ruci!!!!

i to je to od predzadnjeg vikenda - pusa

Valle de Cocora

2008-10-21T08:36:00.000-07:00

Valle de Cocora je dolina ispod Salenta u kojoj se nalazi najveca populacije one prelijepe palmice (Palma de Cera). Ovaj put se nisam penjala do dijelova gdje raste palma nego sam se setala cestom (po kisi :( ) po toj dolini...

Opet Ocaso

2008-10-20T15:12:00.001-07:00

U Ocasu sam vec bila (to su one fotkice ciji se post glupo zove jedna mokra poruka), pa sad nemam kaj puno za pisat... Opet me odusevila ta kucica, domacini, hrana je bila savrsena i sve kao prosli put, samo jos ljepse vrijeme, vise ljudi i vise aktivnosti... :)

Bila sam sa dva profesora i 6 ucenika jedne srednje skole za okolis...

Malo krajolika...

Vidjeli smo ljenjivca...

Ovu zabicu koju mi jos nitko nije determinirao ali je zakon...

Isli smo na nocni teren...

Kupali se u prljavoj rijeci...

Cak i radili...pravili jednu branu... :)

I za kraj dvije krastace i ogromni pauk...

Cartago

2008-10-15T08:42:00.000-07:00

Cartago je jedno malo mjesto u pokrani Valle del Cauca. Na manjoj je nadmorskoj visini pa je klima znatno drukcija - poznat je po velikoj vrucini i puno sunca - naravno uzivala sam...
Mjesto nije veliko ali je jako razvuceno, sa sirokim ulicama i niskim kucicama...
Evo dvije fotkice Cartaga i moja prijateljica Lina i ja...

Armenia

2008-10-14T15:08:00.000-07:00

Ovaj tjedan su dani Armenije i u sklopu toga su bili razni dogadjai, neki plesovi, prodaja rucnih radova, koncerti i slicno.

Pa eto nikad nisam napisala nista o Armeniji...

Armenija je glavni grad pokrajne Quindio koja je jedna od najmanjih pokrajni u zemlji. Nalazi se u zoni cafetera koja pokriva podrucja Quindia i okolnih pokrajni u srednjim kordiljerima. Karakterizira ih brdovit i raznolik krajolik sa karakteristicnim plantazama banana i kave... ali to vec sve znate sa mojih fotki...

Armenija je osnovana 14.10.1889., a ime je dobila u cast zrtava pokolja u zemlji Armeniji.

Nalazi se na 1480 m nadmorske visine, a pokriva povrsinu od 11.713 hektara. Ima preko 320 000 stanovnika. Evo dvije nove fotkice grada...

a sad nesto zanimljivije, u sklopu proslave obljetnice grada, vec 20 godina se organizira Desfile del Yippao... Tako sam u nedjelju gledala sarene jipove prekracane raznim stvarima i ljudima...

Manizales

2008-10-14T09:42:00.000-07:00

Manizales...

relativno veliki grad dva sata udaljen od Armenije

Parque Los Yarumos...

zasticeno podrucje unutar grada koje sluzi kao rezervat za mnoge zivotinje i biljke grada. Ime je dobio po drvetu Yarumo koje je jedna tipicna vrsta visih tropskih podrucja. Lagano ga je prepoznati po velikim listovima karakteristicnog oblika. Unutra prasume listovi se isticu svjetlijom bojom od ostale prasume...

i dragi prijatelji s kojima sam bila...

pticice

2008-10-08T15:26:00.000-07:00

pticice....

RED: Coraciiformes

PORODICA: Momotideae

VRSTA : Momotus momota

RED:Passeriformes

PORODICA:Emberizidae

VRSTA:Sporophila intermedia

RED: Passeriformes

PORODICA: Tersinidae

VRSTA:Euphonia laniirostris

RED: Passeriformes

PORODICA:Thraupidae

VRSTA: Tangara vitriolina

RED: Ciconiiformes

PORODICA:Threskiornithidae

VRSTA:Phimosus infuscatus

RED: Passeriformes

PORODICA:Turdidae

VRSTA:Turdus grayi

RED: Falconiformes
PORODICA: Cathartidae
VRSTA: Coragyps atratus

¡Colombia es una chimba!

2008-10-07T08:07:00.000-07:00

Ovaj naslov sam u subotu obecala stavit na novi post... :) Znaci ovo su moji prijatelji na jednoj farmi... Bas mi je bilo lijepo :)

Gracias por unos buenos momentos :)

Palma de cera...

2008-10-02T12:49:00.000-07:00

Ceroxylon quindiuense ili Palma de cera jedinstvena je palma koja je 1985. proglasena simbolom Kolumbije.
Unutar roda Ceroxylon nalazi se 20 vrsta koje zive na andama na podrucju izmedju Venecuele i Bolivije. Devet vrsta zivi u Kolumbiji, od kojih je najpoznatija Ceroxylon quindiuense koja zivi u dolini Cocora u pokrajni Quindio.
Ova palma moze narasti do 50 (cak 60) metara sto je cini najvisom palmom i najvisom jednosupnicom na svijetu! Ova visoka biljka se izdize iznad ostalog drveca u sumi i tako tvori drugi sloj krosnji iznad prasume.
Listovi su tamno zeleni do sivi, 2 metra dugi, a stabljika je cilindricna, glatka, svijetlo siva i prekrivena voskom od kuda i dolazi englesko ime WAX PALM. Ispod listova se nalaze plodovi koje jedu razlicite zivotinje izmedju kojih je najzanimljivija ugrozena vrsta papige Ognorhynchus icterotis.
Druga jedinstvena osobina ove palme je sposobnost da raste izmedju 2.500 i 2.800 metara iznad razine mora. Zbog velike nadmorske visine ova vrsta mora biti prilagodjena niskim temperaturaza izmedju 12 -19 °C sto je takodjer neobicno za porodicu palmi.
Ova vrsta je zasticena i njezin je opstanak ugrozen. Danas je ugrozava krcenje suma, a u proslosti se sjekla zbog proizvodnje voska i kanala za vodu, te kao hrana za svinje. U katolickim proslavama cesto se koriste njezini listovi.

Najbrojnija populacija ovih palmi se nalazi u Nacionalnom parku Valle de Cocora, pa kao sto zakljucujete ja sam prosli vikend bila tamo!!!

Evo sad puno fotkica te prekrasne doline i te divne palmice…

Ovdje se smatra da grljenje palmice oslobadja od lose energije, pa vidite kako sam hepi U nedjelju sam bila na brdima iznad mjesta Calarca sa planinarima, pa evo malo fotkica toga…

Evo novi pokusaj fotkanja kolibrica :)

Zivot jedne GUADUE

2008-09-23T15:22:00.000-07:00

Mlada grancica Guadue ima tesku zadacu: u 6 mjeseci treba postici visinu od 20-30 metara – visinu koju jedna bukva u sumi moze postizati desetcima godina! Zbog toga Guadua prvih pola godine zivota raste 20-30 cm dnevno!!! Nakon 6 mjeseci postigne zeljenu visinu, ali u to vrijeme jos uvijek nema listova vec samo jednu visoku ravnu stabljiku koja je zasticena smedjim bodljikavim listovima koji svaki prekriva pojedini internodij na clankovitoj stabljici ove trave.

U to vrijeme pocinju otpadati ovojni listovi i ispod njih se pojavljuje glatka stabljika svijetlo zelene boje. Na granicama internodija izbijaju dvije vrste postrani izdanaka: na visini do 4 metra ti izbojci su tanke grane sa velikim dodljama koje ako dotaknu tlo mogu se ukorijeniti i razviti se u novu biljku, a iznad 20 metara pocinje se razvijati krosnje sa brojnim duguljastim listovima svijetlo zelene boje.

Razvoj listova i jacanje stabljike traje 2 godine. Treca faza zivota Guadue je vrijeme cvrste i otporne biljke ciji listovi su tamno zeleni a stabljika vise nije glatka i svijetlo zelena nego je prekrivena bijelo-sivim mahovinama i lisajevima. Ovakva odrasla biljka Guadue moze dozivjeti 5 godina, nakon cega slijedi faza susenja biljke koje traje od pete do osme godine zivota.

Odrasle jedinke cvatu svake godine i to najcesce u srpnju, u susnom dijelu godine. U to vrijeme cvjeta citava jedna populacija, tj. sve jedinke na nekom prostoru. Druga vrsta cvjetanja je poradicno koje se dogadja svakih 6 godina i tada cvjeta jedna manja skupina jedinki unutar sume. Osim spolno, guadua se razmnozava i nespolno, putem rizoma (podzemne stabljike) iz kojeg izbijaju postrani izbojci i stvaraju nove jedinke.

Ekoloska uloga ove vrste u podrucjima u kojima raste je nezamjenjiva! Svaki internodij u odrasloj jedinki moze sadrzavati i do 15 000 kubicnih mm vode, pa kada se promatra visina stabala guadue i broj stabala u jednoj populaciji, jasno je da su sume guadue ustvari skladiste vode za citav taj ekosustav. U kisnom dijelu godine voda ulazi u stabljiku, a tokom susnog dijela godine, voda izlazi iz stabljike guadue i odrzava zemlju vlaznom. Buduci da u sumi guadue tlo nikada nije suho tamo se mogu naci razlicite zivotinje kojima bas ovi uvjeti omogucavaju zivot.

Osim ekoloske ova biljka ima i znacajnu ulogu za covjeka. Tradicionalno se drvo guadue koristi za svasta! Od guadue se proizvodi namjestaj, nakit, instrumenti, posudje, sve sto covjek moze zamisliti. Ipak, najvaznija uloga guadue je u gradjevini.

Suplja unutrasnjost stabljike guadue ispunjena je zrakom koji cini odlican izolacijski materijal za takve gradjevine, a njezina cvrsta i vlaknata struktura otpornija je na potrese od bilo kojeg drugog materijala.

Izlazak i terencic...

2008-09-22T15:00:00.000-07:00

Bok ljudi!!!
Isprike sto sam preskocila jedan vikend!!! Bila sam na nekom tecaju o pticicama i imam plan stavit fotkice ali ih jos nisam ni sama sredila...

Chiva je jos jedno smjesno vozilo karakteristicno za ovaj dio Kolumbije!!! Radi se o jako jako sarenom autobusu bez prozora ( samo sa ogradom) u kojem nema ili ima jako malo klupa za sjedenje... Ali zato ima plesni podij, light show i glasna glasna muzika!!! Sta ce mu to? Pa eto ukrcas se u Chivu u Armeniji zajedno sa hrpetinom ljudi i pocne tulum... Bus vozi, skrece, poskakuje, a ljudi unutra, plesu, piju i zvizde... Naravno s obzirom da bus ipak vozi jedino sto ti osigurava da neces pasti je to sto je ljudi unutra vise nego u najpunijem disku, a to da ti svi staju na nogu i zalijevaju te cugom ti ne gine :). Bus ide od sela do sela, kad dodje u selo onda se svi iskrcaju odu na glavni trg, tamo malo plesu i ide se dalje!!! U petak je sa fakulteta islo 12 chiva tako da je bilo zbiiiilja puno ljudi!!! Nisam imala fotic, ali evo jedne fotkice s neta da vidite kako to otprilike izgleda... posto se atmosfera u busu u kojem tresti muzika i hrpa ljudi plese i zvizdi nije lagano docarati rijecima :)

Ima jedan smjesan problem sa chivom - jako je niska!!! Ja ne mogu u njoj normalno stajati , moram drzati glavu ukoso ili bit u nekom smjesnom polu-cucecem polozaju. Mislim naravno nije preniska za decke u Kolumbiji ali to cijelu tu situaciju cini samo jos puno smjesnijom kad vidis mene kako pokusavam plesati sa nekim za glavu nizim od mene i jos sa sto rasirenijim nogama da ne lupam glavom u stop. Je, je nakon dva sata me solidno bolila glava :)

Totalno je cudo koliko se u Quindiju klima moze promijeniti na zanemarivo malom prostoru. U subotu sam bila u juzno od Armenije, ma nista, 15 minuta busom od centra grada i svi su me upozoravali pazi bit ce jako vruce i gle fakat!!!! Tamo najedanput 30 stupnjeva i sunce za kojim toliko ovdje zudim... Isli smo na neku farmu, setali se, gledali biljcice i tak!!! Mene je razveselilo naci drvo u kojem spavaju sismisi – i bas su slatki kao sto mozete vidjeti i druga super i zakon stvar - mrtvi oposum :) !!! – uiiiii moj prvi tobolcar u zivotu!!!!

Ali sad da se oporavite od ovog sto mene odusevljava, evo malo lijepih krajolika i mojih prijatelja u kucici za obradu kave...

E da na farmi imaju i grm koke...

i evo jedne Passiflore...

I papigice...U nedjelju sam bila u Centro national de bambu Guadua, o cemu cu malo kasnije, a sad sam jos jedno u nizu istih sela koja sam posjetila - ovaj put Cordoba...

I ovo je pogled na Armeniju kada se dolazi sa istoka...ovako cak izgleda kao gradu u kojem se ima kaj za radit...hmmm dvaput bi razmislila o tome...

prezentacija

2008-09-10T12:40:00.000-07:00

Drzala sam prezentaciju o Hrvatskoj u jednoj maloj skoli nedaleko Armenije :)... skola je za klince koji zive u farmama tamo u blizini i klinci su preslatki - zeljni cuti i nauciti sto je vise moguce... i obusevljavali se na fotke Hvara i Lastova - naravno :)

A vidi kojeg sam slatkica vidjela na putu nazad!!! (nisam sigurna koliko ce se vidjeti na netu ali mali kolibric oprasuje heliconiju :) )

...svasta lijepoga

2008-09-09T07:54:00.000-07:00

...vikend…

U petak u 6 sva jadna odlazim sa posla ne znajući što ću radit ovaj vikend… Pred faksom susrećem kolegicu s posla sa svojim frendom i pita me hoću li ići s njim sutra u Parque nacional natural los Nevados? Ja ne znam točno što je to, ali zvuči kao nešto jako poželjno za posjetit pa kažem da hoću i dobro nađemo se sutra u 7 na kolodvoru. Nedugo zatim zove me prijateljica Lina da idemo van, pa eto život više nije tako strašan i nepravedan.
Idem van sa Linom i Karolinom, prijateljicama s kojima sam prošlu nedjelju bila na planinarenju, i još Karolininom mamom, tetom, kćerkom od tete i jednom rođakinjom koja ustvari živi u Škotskoj ali je došla ovdje posjetiti obitelj i operirati nos – sad ima prelijep ravni nos i želi ga proslaviti. :) Najfensi disko u Armeniji se zove Gittara y rumba pa idemo tamo!!! Disko općenito izgleda malo drugačije od naših, pošto je ovo veliki prostor sa puno stolova i pleše se između stolova i što postoji band sa jednim ćelavim pjevačem i vrlo sisatom pjevačicom koji izvode neke salsa hitove koje svi osim mene znaju od riječi do riječi… Moja ekipa se čitava rasplesala, još kad su nam se priključili neki dečki od 20tak godina – koja smo kombinacija bili :)… Sve u svemu prekrasno sam se provela, čitava ta atmosfera tako vesela i topla – ma nešto predivno! Evo fotkice sa Linom...

Nakon 3 sata spavanja probudila sam se za ići na teren… Sjeli smo na bus za Manizales i nakon 2-3 sata bili u Manizalesu, nakon toga drugim busom do mjesta koje se zove Esperanza i tamo su nam rekli da nema vise nikakvog prijevoza za Parque de Nevado. Onda je Juan zaključio da treba bit pozitivan i da idemo pješice… Ja nisam bila toliko pozitivna a malo je na to utjecalo što mi je konačno sinulo na što me asocira Nevado – na nešto sniježno – znači nešto hladno – znači majica s kratkim rukavima i šuškavac možda nisu bili najbolji izbor – ali dobro ajmo… A putem krajolik da sam se ja sva oduševila… svuda oko nas planine, livade i pokoja kućica na livadi – ništa prašume i ništa rijeka nego lijepo kao doma :) Ubrzo nas je pokupila jedna cura s autom koja preko brda ide na posao zato što tako ne mora platiti cestarinu i odvezla nas skoro do ulaza u park…e to smo na 4500 metara i to se područje zove PARAMO, naravno nema nikakve visoke vegetacije, hladno je i mjestimično sniježno… fotkice…
Nismo ušli u park pošto sam ja došla zbog biljćica, a on skupljati neko kamenje (on je kemičar i trebaju mu ti uzorci za neko istraživanje) a toga oboje ima i unutra i van… Inače imaju jednu simpatičnu foru koju sam mislila da samo našim ljudima pada napamet ali ne – ulaz u park domaćima je 5000 pesosa, a strancima 25000 pesosa!
Krenuli smo se spuštati skupljajući te kamenčiće i fotkajući biljke i nakon 10km hoda stigli do one Esperanze tako dočekali prvi prijevoz, pa drugi, pa treći, pa četvrti i u 11 sretno stigli u Armeniju – dobro nije to ni blizu bilo tako smirujuće jer su svi ovi prijevozi bili zadnji u tom danu i pošto smo u svaki utrčavali u panici dok je bus već kretao, ali nije bio dosadan put…
Sve u svemu jedan prekrasan prekrasan dan!!!

krajolik...

Jose na Lago negro

pticica...

preslatka kravica - pa vidi me kak sam slatkaaa....

I ja...

Parque del Cafe je po riječima mnogih ljudi najvažnije mjesto za posjetit u Quindiju – po riječima mojih novih roditelja nisi bio u Quindiju ako nisi posjetio Parque nacional del cafe i obavezno odi tamo na čitav dana… Ja sam se ipak u nedjelju odlučila malo naspavati pa sam u Parque del cafe krenula tek u 11… Tamo su mi na ulazu objasnili da mi se isplati kupiti neku kartu za žicaru pa sam ja zaključila da je to preveliko za prehodati i popušila tu kartu i naravno kartu za Show de cafe i Show de orquideas… Kad ono unutra… ah što reći, zasađena plantažica kave, zasađena šumica bambusa, još malo posađenog bilja i neke osrednji zabavni park… Tako da sam prošla ovaj poluprirodni dio dvaput u krug, provezla se žičarom u jednom smjeru da iskoristim glupu kartu i zaključila da su 3 sata, a da je Show de cafe za sat vremena i da ću ja krepat ako još sat vremena ostanem tamo, a da za Show de orquideas čekaju klinci od 10 godina pa ne želim ni saznati što je to i pokupila sam se u obližnje selo koje se zove Montenegro i tamo malo šetala, ručala i tak…Neki ljudi su mi se danas usudili reći, aha nije ti zanimljiv Parque del cafe a odi onda drugi tjedan u Panaca, to je još bolje ima i životinja – a kojih životinja – pa ono kokica, kravica, zečića!!! – e Panaca me neće vidjet!!!

Pogled sa nekog vidikovca u glupom parku, na ulazi u park se prodaju jako lijepe stvari ali je atmosfera malo nalik Tunisu pa sam brzo pobjela odavde jer tko je bio samnom zna da ja sebi mogu dic cijenu na vise ali ne i spustit...inace prvo mjesto na kojem sam bila u Kolumbiji da ti ljudi pokusavaju nesto prodati na nacin da ti prilaze i nude stvari i cak da zele spustit cijenu ako kupis dva i sl... inace svuda gdje sam bila je atmosfera po mom ukusu nitko te nis ne pita ti gledas sto zelis, kupis ako zelis, odes ako ne zelis - cisto europski...

Pogled na drugu stranu vidikovca je prema dolini u kojoj je Armenija i srednjim kordilijerima...

Montenegro - nije tako lijep kao Salento i Filandia ali ima puno Willisa jer se od tamo krece u mnoga brda i farme...

fotkice

2008-09-03T13:07:00.000-07:00

zasto je tako lijepo tu... :)

vec mjesec dana...

2008-08-25T16:40:00.000-07:00

Bok svima!
Nemam baš puno što za napisati…
U subotu sam bila na nekom roštilju/partiju na farmi od jedne cure što studira biologiju i druži se sa ovim mojim prijateljima... divna je farma, ali sam se više posvetila druženju nego fotkanju…

Pošto smo malo zaru žili i u 8 ujutro došli doma danas nije baš bio moj dan za upoznavanje Kolumbije... Otišla sam u Filandiju. To je malo mjesto na nekih 40 min busom od Armenije, poznato kao i Salento (koji sam već spominjala) po karakterističnim kućicama i hrpi dućana za turiste.

Evo fotkica koje nisu ništa novo, ali ne škodi ponoviti pošto je taj izgled kuća, ta hrpa boja, šarena prijevozna sredstva, ljudi na balkonima zaista zaštitni znak Quindia! Meni sve to baš lijepo izgleda pa budem neobično sretna od najobičnijeg lutanja po uličicama!!!

2008-08-18T11:10:00.000-07:00

Boook!!!
Dakle jucer sam bila na vulkanu koji se zove Machin. On se nalazi u srednjim kordilijerima (kao i Armenija i cijeli Quindio), ali u pokrajni Tolima koja je jugoistočno od Armenije. Ovaj vulkan nije već 800 godina eruptirao, ali se smatra jednim od najkritičnijih u Kolumbiji i konstantno se provode razna mjerenja kako bi se mogla predvidjeti eventualna aktivnost.
Njegov izgled me na početku iznenadio posto se radi o potpuno zelenoj i naseljenoj površini… ja sam se ipak valjda nadala ono crnom krateru, malo vatrice na dnu i žrtvovanju domaćih životinja ako ne i djevica… Ali nije tako nego se radi o jednom golemom travnatom krateru u čijoj sredini je jedno manje brdašce koje je posljedica posljednje erupcije. Tako da doslovno unutar kratera postoji nekoliko kuća nekih stočara, jedno močvarno područje i u sredini brdo obraslo prašumom. Navodno postoji i neki termalni izvor ali nismo mogli doći do njega jer u poslijednje vrijeme pada puno kiše – nekako sam to primijetila i sama!!! Pa nije bilo moguće probit se do tamo…
Ali zato smo se popeli na to brdo i na kraju je ipak bilo nešto čemu sam se nadala – naime na vrhu brda je jedna čistina i iz nje se mjestimično dimi neki bijeli dim jako neugodno mirisa – hehe to je bilo poprilično kul iskustvo. Osim toga kad sjedneš na tlo primijetiš da je tlo vrlo vrlo toplo, onako ugodnih 25 stupnjeva!
Kad smo se popeli gore svi su se nešto počeli derati kao jupiii – uiii, kad ono malo su se razmakli oblaci na okolnom brdu i mogli smo vidjeti vrh prekriven snijegom – onda su se jadnici svi veselili i koliko sam skužila neki rekli da prvi put to vide – ah dobro mene baš brdo sa snijegom nije odvelo u delirij…
Evo fotkica… e da jedan komentar ova palma se zove Palma de cera i simbol je Quindia. Ima je po brdima, iako sam je već viđala ovo je prvi put da sam se mogla zaista nauživati u njoj i stvarno je najljepša palma koju sam ikad vidjela :)

put do tamo...

selo prije vulkana...

unutar vulkana...

jedna od kucica u krateru...

na vrhu novog vulakana

ta predobra palma...

djetlic i neke caplje...

Inace danas je neradni dan - opet neki praznik pa sam se dosad razvlacila po kuci i sad idem na neku izlozbu cvijeca na kojoj rade ovi moji sa zavoda

Medellin

2008-08-14T11:24:00.000-07:00

Ciao!

Nikako da nađem vremena da malo napišem što se događa…
Dakle prošli tjedan sam bila na 4dnevnom izletu u Medellinu sa drugom IAESTE-ovkom koja je ovdje – Tatianom iz Italije. Otišle smo u srijedu navečer pošto je u četvrtak bio neradan dan, dobili slobodan petak i ostale do nedjelje…

Medellin je grad u drugoj pokrajni koja se zove Antioquia, to je veliki grad od 2 milijuna stanovnika poznat kao najkulturniji grad Kolumbije i grad najsličniji europskim gradovima (ja dosta teško mogu naći sličnosti, ali ajde). Inače kako su nam svi rekli to je odlično mjesto za posjetiti iz Armenije jer je jako blizu – vozili smo se busom samo 6 sati! Opravdanje da idemo je bilo što je tamo bila Feria de las Flores što je jako velik događaj poznat navodno u cijelom svijetu…

Putovale smo noću i ujutro u 5 došle u Medellin, provele nezaboravna 3 sata na kolodvoru da bi se odvažile nazvati ljude kod kojih smo spavali jer ipak malo tko voli goste u 5 ujutro… Naši domaćini su jedan Švicarac koji je već prije živio u Kolumbiji, a sad je prije mjesec dana došao raditi na fakultet u Medellin. Inače je seizmolog, a pošto Tatiana u Armeniji radi u seizmološkom institutu, preko njezinih kolega smo došle do njega i mogućnosti da tamo prespavamo. Švicarac Fiore živi sa svojom curom Kubankom, ali u kući je živjelo još par njihovih prijatelja koji su došli na feštu… Nakon što smo se smjestile otišle smo gledati taj Desfile de Silleteros što je centralni događaj festivala.
Radi se o povorci u kojoj se pleše, svira

i kao najvažniji dio ljudi nosi velike bukete cvijeća…

Dakle buketi su zbilja THE buketi i moram priznati da mi nije bilo svejedno gledati te starčeke kako ih nose iako je to njima velika velika čast i tu su priliku čekali godinama…

Mene je to sve jako podsjetilo na moje i Željkino obilaženje povorci po Londonu pa tome u čast dve fotkice…

Navečer smo išli na neki koncert neke velike SALSA face ali pošto to mene nije nimalo oduševilo pređimo preko toga…

Drugi dan smo se prvo otišle provozati u Metrocable. Naime Medellin je jedini grad u kolumbiji sa metroom ali metro je nadzemni a ne podzemni, s tim da su pojedini dijelovi i žičare…

Vožnja u ovome odličan je način da se vidi grad, a osim toga je i način da se siromašni dijelovi grad spoje sa ostatkom i da se siromašni stanovnici ne osjećaju toliko udaljeni od grada...

Evo centra…

I siromašnih dijelova grada…

Poslije toga smo se preselile u hotel (pošto je to i bio početni plan, samo za prvi dan nismo uspjele rezervirati sobu pa smo se zato ubacile dobrim nepoznatim ljudima) i otišle u centar na glavni trg koji su nam svi govorili da moramo vidjeti… Na trgu se nalaze veliki kipovi njihovog najvećeg umjetnika svih vremena Fernanda Botera. Neka ne umjetnička duša bi to možda nazvala velikim debelim ljudima i cerekala se nasred trga ali Tatiana i ja to nikako nismo napravile…

Inače centar je jako užurban i krcat ljudima i ne postoji stvar koja se na ulici ne prodaje, pošto smo se naslušale priča kako nije moguće da te u Medellinu ne okradu bile smo malo suzdržane sa fotkanjem ali smo se svejedno prošetale i bilo je totalno kul :)

Popodne smo išle u Pubelito paisa što je jedno turističko seoce na brdašcu usred grada, tu se prodaju različite hrane i mogu se vidjeti tradicionalne kućice i pogled na cijeli grad…

Navečer smo išli sa Floreovom ekipom na neki koncert tradicionalne kolumbijske muzike i kasnije u neki disko u kojem je na moje oduševljenje svirao rock a ne salsa!
Evo malo ljudi da i to vidite… naravno cuganje u parku prije ulaska u disko – jesu na drugom kraju svijeta ali ipak su ljudi!

I neki dečki koje smo tamo upoznale pošto je naše društvo osim Florea bilo isključivo žensko (pa utoliko meni i ne osobito zanimljivo :) )

Sad ću malo skratiti pošto sam slijedeća dva dana bila u botaničkom vrtu. Pošto je u botaničkom bila i izložba orhideja nisam prvi dan uspjela ni maknut se od orhideja pa sam to nadoknadila drugi dan i na kraju još skoknula do zološkom, koji nije puno drugačiji od zagrebačkog osim što posjetitelji sa još većim smećem hrane sirote životinjice…
Evo orhidejica…

Dva preslatka posjetitelja botaničkog…

I jedan kradljivac u zološkom…

E da nisam napisala da se Medellin zove grad vjecnog proljeca i da je sva cetiri dana bilo izmedju 25-30 stupnjeva, nocu-danju setas lagano obucen i uzivas - fakat vrijeme iz snova!!!

To bi bilo to što se izleta tiče…
U utorak sam sa jednim profesorom sa zavoda išla u neku školu u jednom zaštićenom području gdje u školu ide 80tak učenika iz obližnjih farmi… Držala sam im prezentaciju o Hrvatskoj! Bili su preslatki, a ja prezbunjena i opet izmišljala neke nepostojeće riječi… Hrpu toga su me pitali, sve ih je zanimalo i pažljivo su me slušali, jako su ih zanimale i životinje i biljke – ma sve, sve skupa je prezentacija trajala 2 sata! Na kraju sam im podijelila od bookmarke od DZZP-a i bili su svi presretni!

Ovaj vikend je sastanak svih IAESTE-ovaca koji su trenutno u Kolumbiji, ali ja necu ici na njega... Znam da to nije lijepo od mene, ali imam priliku u nedjelju ici planinariti na jedan vulkan a ja tako nikad nisam bila na vulkanu...aaaaa a nisam mogla odbiti vulkan :) - navodno unutar kratera ima neko naselja i novo malo brdasce :)

Pozdrav svima, posebno svima koji se sad kupaju i posebno Hvaru koji mi nekak fali kad pomislim da je ljeto...

2008-08-05T11:27:00.000-07:00

Bok svima!
Evo prošao i drugi vikend…
U subotu sam bila na terenu sa botaničarima – uiiii! Bila sam sa Camillom, kolegom sa posla, njegovom curom, njegovim frendom i još jednom curom… Išli smo u šumu kraj jednog sela koje se zove Filandia. Kad smo krenuli padala je kisa i mislila sam da me to smeta, ali kad smo ušli u šumu tj. prašumu shvatila sam da tamo kiša ne pada, tj sve je mokro, odozgo, odozdo, posvuda tak je nebitno kaj pada kiša!!! Prvo smo se spustili kroz šumu do dna, više-manje po potoku jer je to jedino mjesto gdje možeš hodati i dolje smo došli do rječice i nastavili hodati po njoj!!! E pa to fakat nisam nikad doživjela! Šetnja kroz rijeku! Hodali smo kroz tu vodu i gledali biljčice i određivali :)… kao što i znate tu šume nisu homogene kao naše tako da koliko god ideš – ali stvarno bez pretjerivanja koliko god ideš stalno prolaziš kraj novog drveća, rijetko kad se nešto ponovi! Baš mi je bilo kul s njima! Svih 4 puno znaju iako pošto su te šume tako različite oni baš ne komentiraju kao mi koja je koja vrsta nego se raspravlja o porodicama – lakše meni s obzirom da ništa ovdje ne znam…
Evo malo fotkica iako je unutra dosta mračno pa su fotke šugave… nismo vidjeli nikakvu životinju :(

U nedjelju sam bila u botaničkom vrtu. To je botanički vrt Quindia i nije u Armeniji nego malo van Armenije. Ogroman je i sadrži prirodnu tropsku šumu u sebi! Šugavo je što se zbog sigurnosti u njega ne smije ići sam nego možeš ići kad se skupi grupica ljudi sa vodičem… Ma vodič je bio simpatičan samo nisam baš čula puno ludih stvari više ono kao: paprati su vam najstarije biljke na svijetu i sl… Poslije sam pričala sa vodičem, koji je naravno biolog i čudna mi je ta fora s botaničkim… vrt je privatan, upad je relativno skup, osobito za kolumbiju (30kn), ne smije se ići sam, a vodič nije plaćen nego dobije samo ono što mu ljudi daju na kraju vodstva… ah jadne biologe izrabljuju u cijelom svijetu!!! Totalno kul u vrtu je što imaju jedan dio gdje je kao puno ptica i onda ima drvena kućica u koju uđeš i ona s jedne ima veliko zatamnjeno staklo, iza stakla su postavljene neke hranilice sa bananama i razno cvijeće i onda dolaze razne male ptičice i kolibrići i ti ih kroz staklo gledaš kak su slatke a one tebe ne vide :) - simpa
Najveća atrakcija je Mariposario – staklenik sa leptirima u kojem ima stvarno hrpa leptira i onda nam je vodič dao neki sok da umočimo vrh prsta u njega i onda ti dođe leptir na prst – tako da je svako hodao sa svojim leptirom na prstu – isto simpa turistička atrakcija koju nigdje nisam vidjela…

Evo još malo fotkica mjesta uz koje se nalazi botanički, samo da vidite malo kako izgledaju manja mjesta – nisam se baš zadržavala tu :)

Eto tako… to je više-manje to od vikenda…

U četvrtak je neki državni blagdan pa sam sva u planovima kako iskoristiti to vrijeme…

Aha ne znam jesam li napisala došla mi je druga IAESTE-ovka, jedna talijanka koja se bavi potresima – kao i ja došla je u mjesto s najvećom gustoćom!!! Naime u Armeniji je prije 10tak godina bio golemi potres koji je učinio goleme štete ali kako su mi rekli ovdje se jako često događa neko podrhtavanje zemlje, ništa značajno ali instrumenti kao skoro svaki tjedan bilježe neko podrhtavanje tla!
Tako da sad imam s kim otići na cugu i tak, a u petak sam čak bila i vani sa njom i njenim kolegama s posla… Simpa je cura!

jedna mokra poruka...

2008-08-01T17:39:00.000-07:00

OOOO daaaa... TROPI!!!

Samo sam trebala 10 minuta do internet kafe ali je to bilo sasvim dovoljno da pokupim najveci pljusak na svijetu!!! Nema veze blizu sam doma, a ovdje ni najveci pljusak ne spusti temperaturu ispod 25 pa nije osobito vazno....

Ovo sam vam jos sinoc napisala, ali nekim cudom jucer doma nije bilo kompjutera od mojih domacina - to je valjda neki njihov cudan nacin nabavljanja wirellesa koji mi je obecan u ponedjeljak - neugodno mi je vise pitat, pa sam odlucila rabit internet kafe (na poslu naime nemam pristup stranicama kao sto su blog, facebook i sl - birtija neznaju sto znaci pa to mogu :) )

Evo zadnjih dogadjaja...

Moja najbolja fotka u zivotu :) :

…uiiiiii

Bio je to jedan fora teren!

Ocaso je kao jedno zaštićeno područje nedaleko Armenije. Jako je značajno jer se na njemu provode razne akcije edukacije lokalne djece o važnosti zaštite prirode. Osim toga ima i najveću populaciju ove vrste majmuna na svijetu pa se oni koriste kao umbrella species za cijelo područje…
Bila sam sa jednim asistentom koji prati čitavo to područje i organizira edukacijske programe za djecu i sa dvije studentice koje se bave biljkama a za diplomski će radit nešto u Ocasu…
Bili smo smješteni na farmi („Playa azul“) na kojoj živi jedan ranger sa svojom ženom i ta kućica je ujedno i službena zgrada zaštićenog područja i ima mjesta za klince kad dođu na tu svoju edukaciju…
Svrha terena (što nisam odmah skužila) je bila pokazati meni i ovoj drugoj curi koja nikad nije bila, kak je tamo lijepo i da nam se pokažu neke vrste. Tako da je teren bio puno opušteniji nego sam ja mislila… Jučer smo dvaput otišli na teren, danas jednom i to je to…
Iiako smo krenuli u 7 ujutro, stigli smo u kućicu tek u 10 pošto smo putovali busom do jednog mjesta, pa jippom do drugog, pa malo konjem do jedne farme pa onda dalje pješice ! Onda kad smo stigli smo se malo odmorili i krenuli na teren ali smo se na moj golemi šok morali u 1 vratit na ručak!!! Ipak Kolumbijci valjda misle da čovjek umre ak ne ruča između 12 i 2!?! Tako nam je ta ženska na farmi napravila preobilan i prefin ručak i onda smo išli nazad na teren i to u prašumu!!! U prašumi smo malo gledali majmune i malo biljćice i tak, šetali se, kad smo se vratili German je zaključio da wau – hodali smo puna 4 sata… Onda smo večerali tanjur graha valjda kao predjelo i za glavno jelo rižu, meso, pečene banane i još svašta… i nakon kojih sat vremena mog pričanja o svojoj zemlji/ lupetanja polutalijanskih riječi :) smo išli spavati…
Ujutro smo doručkovali rižu sa grahom, kajganu, arepu (njihova verzija tortille), sir i neki kao kuglof!!! Stvar je u tome da ti svuda donose hranu već na tanjuru tako da ne možeš uzet malo, a da je tanjur uvijek krcat raznim stvarima… Poslije doručka smo išli do nekog ribiča koji je neki frik koji živi uz rijeku pod palmama i hrani se ribom i bananama, a nekad mu dolaze drugi ribiči da love s njim i onda to odu prodati … mislim fora je to kućica od bambusa između palmi, ali mene se to ne bi posebno dojmilo (ima i Hrvatska endemskih frikova) nego to kaj su imali male kapibare pa sam držala bebu kapibare u ruci :) - slatki debeli štakorćić!!!!
Nakon tog napornog terena (stari nas je hranio bananama) obilno smo ručali u 12, odmorili se poslije ručka i krenuli nazad, ovaj put smo samo promijenili nekoliko jippova ali nije bilo puno hodanja ni konja…
Inače kao što su me upozoravali bilo je jako jako vruće (to je na samo 900m) i sunce je stvarno peklo (osim ona 2-3 pljuska :) ), a plašili su me i sa tonom komaraca a više ih je ovo proljeće bilo u mojoj sobi…
Evo malo fotkica…
Kućica…

Pogled…

Moja ekipa…

Šuma guajabe – to je inače najviša Poaceae na svijetu! Zove se Guadua angustifolia

Šuma "Matarotona" sa epifitskim kaktusima i bromelijama… to je inače uzgojena šuma jer se od tog drveta prave ograde

U prašumi:
Marantaceae; Calathea amarinthifolia

Zingiberaceae; Renealmia cernua (1)

Heliconiaceae, Heliconia sp

Cyclanthaceae; Cardulovica palmata

I malo fotkica vulgaris…

Sutra idem na teren sa Camillom i jednim drugim botanicarom kojem jos nisam skuzila ime, idemo gledat razvoj neke sume koju je netko sadio da bi smanjio fragmentiranost tog podrucja - puna sam informacija :)

ples

2008-07-29T20:04:00.000-07:00

Wauuu!!!
Bila sam sad na necem kulturnom!!!!!!!

Radi se o festivalu koji se zove America Baila koji obilazi gradove Juzne Amerike i izvodi tradicionalne indijanske plesove iz razlicitih zemalja. Jao kak je bilo lijepo... Cure su u onim ogromnim sarenim suknjama do poda koje su jako siroke pa ih onda drze u ruci i s njima masu...prelijepo jer vidis samo tu hrpu boja na pozornici - nazalost nisam ponijela fotic... :(

Sutra idem na teren s ljudima s faksa u neko zasticeno podrucje (Ocaso) i tamo cemo spavat u nekoj njihovoj kucici...uiiiiiiii...

prvih tjedan dana

2008-07-28T20:44:00.000-07:00

Evo konačno da nešto napišem pošto sam već tjedan dana ovdje…hm a malo mi je teško jer se svašta dešavalo i svašta sam doživjela…
No da počnem ukratko od početka…

Put mi je bio jako, jako ugodan… fensi prekooceanski avioni imaju ekrane pred svakim sjedalom i možeš si birati film koji ćeš gledati i muziku koju ćeš slušati, a izbor je fakat velik… Tako bi počinjala gledati film pa zaspala na pola pa se probudila stavila drugi i opet malo spavala… dobro možda bi netko i bolje iskoristio to vrijeme s obzirom da ima filmova koji su tek igrali u kinu, ali i ja sam sebi čist ugodno provela vrijeme :) Zanimljiv dio puta je da sam u Bogoti na aerodromu upoznala jednog slovenca koje je išao na praksu u jedan drugi grad u kolumbiji, pa mi je tako bilo super pričat s nekim koga razumijem, a i planirali smo negdje skupa putovati tokom ova 3 mjeseca…

Hm kad sam stigla dočekala me moja kolumbijska obitelj - mama i tata i sin od 17 godina. Mama i tata pričaju samo španjolski, a sin priča engleski tako da sam prvih dana jedva čekala da dođe doma i objasni sve što u danu nisam shvatila :)
Žive u predgrađu grada u kao najsigurnijem dijelu grada i to u onom glupom fensi naselju kao što je Holovile (nisam sigurna jel se tako zove)… Ima 100tinjak stanovnika koji žive svaki u svojoj maloj kućici, ograđeni su ogradom i čuvaju ih dan i noć 2 portira i 4 sekjuritija… Iskreno meni je to odvratno i stvarno nije način na koji sam željela živjeti ikad a kamoli sad u Kolumbiji, ali pošto većina ljudi u gradu živi tak, ne mogu se jako žaliti da sam veliki luzer što živim unutar ograde… Dobro mislim nije da ne smijem izlaziti i imamo bazen pred kućom i šumu oko naselja, ali ipak kad vidim da iza kuće stoji čuvar koji pazi da nešto ne bi uznemirilo novopečene bogataše dođe mi stvarno žao što sam dio toga :(

Ali prema meni su domacini jako jako dobri, brinu se o meni, paze da mi sve paše, ugađaju mi i jako se trude oko mene… Meni malo ide na živce njihova briga jer stvarno ne želim bit dio njihove obitelji nego obični podstanar, ali sad radim na sve manjim odlascima doma i zahlađenju odnosa… ( i vjerujem u svoj uspjeh na tom području :) ) Mislim možda nekom to zvuči čudno što me muči ali stvarno su drugi mentalitet od meni dragih hladnih zagrepčana; ljube me svaki put kad me vide, bezbroj puta ponavljaju da je ovo moja kuća jednako koliko njihova i brinu se gdje god da idem sama ---grrrr--- ja to fakat teško mogu podnijeti…neka se nabave nekog psa … ak im je tak dosadno u njihovoj fensi kućici… a ne da prate svaki moj korak...

Na faksu mi se zato jako sviđa!!! Radim u herbariju u Universidad de Quindio, što je najveće sveučilište u pokrajni… Prošli tjedan su bili praznici, ovaj tjedan dolaze brucoši, a od slijedećeg tjedna počinje valjda pravi život jer počinje nova školska godina (Veliki praznici od mjesec dana su oko božića i nove godine, a ne kada nama). Mentorica mi se zove Ana Lucia i predaje botaniku, relativno je mlada ženska (ima dvoje male djece), simpatična je i pristupačna… Dogovarale smo se o mom poslu na španjolskom (pa bi moglo bit da ću drugi tjedan prodavati svoje organe :) ) ali ja sam shvatila ovako: dva mjeseca ću određivat neke biljke iz herbara, a uz njih će mi još stizati i neke nove i onda ću treći mjesec pisati rad o tome što sam odredila (sve su s istog lokaliteta). Osim toga ići ću s njima na neke terene npr. prvi je u srijedu, idemo u to neko zaštićeno područje gdje već godinama istražuju i imaju kućicu i tamo ćemo spavati. Kao zbog čestog otimanja stranaca :) ne mogu mi dati nikakav terenski posao ali će me voditi na terene sa sobom onako turistički…
U herbaru gdje radim radi još jedna prof Pilar koja predaje filogeniju bilja, jedan asistent, neki tehničar i još dva valjda profesora, a osim toga svaki dan dolaze i neki mladi (4-5cura i jedan dečko) koji nisam sigurna jel još studiraju ili ne ali su nešto ala biusovci… (malo rade malo se ulizuju :) ) Jako su svi ljubazni, svako malo, ali stvarno svakih 10 minuta netko od njih dođe u moju sobu (ustvari neki kao box, a ne soba) i pita me jel mi može pomoći i kako sam – stvarno su mi super… donose mi različitu hranu, nema kaj već nisam probala :)… Generalno mi se čini da baš i ne rade puno, mislim ja bar sjedim na svom mjestu, a oni sam samo šeću i brbljaju. I još to njihovo radno vrijeme: Imaju pauzu za ručak od dva sata!!! Odlaze na pauzu nešto prije 12, a vraćaju se između 2:15 i 2:30 i onda se opet svi ljube i pitaju kako si i šta ima - iako se nismo vidjeli dva sata! Uz tu pauzu usred radnog vremena, tokom ovih polovica radnog vremena stalno netko otvara neku hranu i nešto nudi okolo za jest, gule neko čudno voće i što ja znam što… Ma ne znam baš su mi svi super simpatični i slatki… Ovaj asistent se zove Camillo, svaki čas ulazi u moju sobi i ispituje jel sve ok, donosi mi muziku za slušat, čim vidi da idem u biblioteku dođe i pomaže mi tražiti knjige a najslađi je kad uđe u sobu sa engleskim rječnikom kaže: Tamara…i onda par minuta šuti i lista rječnik i onda izgovori par riječi kao… have you listen manu chao…:)… On je jedini koji u rijetkim trenutcima kaže ponešto na engleskom a ostali mi se obraćaju samo na španjolskom – ja ih gledam, smiješim se, kažem si, nekad shvatim o čem pričaju, nekad ne… :)

Ne sori nisam još gotova…
U subotu sam imala family day sa svojim kolumbijcima pošto si nažalost nisam još sredila ništa bolje (a nema studenata na faksu, a Camillo mi je objasnio da nećemo ovaj vikend ići gledati ptice pošto sigurno želim upoznati svoju obitelj) – a dobro onda sam tako upoznavala svoju obitelj…
Prije podne me stari vodio u centar Armenije, to je nekih 20-30 minuta od naše kuće, samo ideš ravno jednom te istom ulicom, kad dođeš u centar prestane biti vozna ali je još uvijek ista ravna ulica :)… Sviđa mi se, ima puno ljudi, svuda nešto svira, prodaje se egzotična hrana i tak … ima svega… Zasad samo to i slika glavnoig trga, jer moram sve to skupa malo bolje proučiti…

Popodne smo išli sjeverno od Armenije u jedno selo (Salento)… to je najstarije selo u pokrajni (el Quindiju), poznato je kao turističko odredište i nalazi se baš ispod srednjih kordiljera u Kolumbiji… Što reći… mjesto je iz snova, nisam nikad vidjela ljepše i šarenije kućice, divniji i jeftiniji nakit i ljepše suvenire – pre pre kul mjesto… isto pogledajte slike jer riječi ne mogu opisati koliko mi je mjesto bilo slatko…

U nedjelju sam bila na nekom planinarenju. Naime kad me cura koja organizira razmjenu studenata u petak odvela na piće poslije posla (jej prva piva u Kolumbiji :) ) u kafiću sam našla letak na kojem je pisalo „Vamos a caminar“ – uiii pa vamos :)… Nakon malo mog ispitivanja da li je to sigurno i PUNO PUNO ispitivanja mojih novih dosadnih roditelja da li je to sigurno (zvali su nekog prijatelja policajca i šta ja znam što) danas sam bila na planinarenju!!! To je neka eko udruga koja jednom mjesečno ide na planinarenje, onak tipična ekipa planinara, svih godina i zanimanja. Jako su se oduševili dolaskom nekog stranca s njima i bili su PREPREDOBRI prema meni – wau kako simpa i ljubazni ljudi!!! Bilo mi je slatko što mi je stvarno svatko htio reći sve što zna a vezano je za prirodu, pa me na trenutke po par ljudi u isto vrijeme zvalo da dođem da nešto vidim… I još su mi mnogi brali i donosili jagodice i kupine…hehe nisam im imala srca reći da to imamo i mi J. Išli smo iz jednog grada koji je ustvari grad spojen sa Armenijom, vozili smo se đipovima (vidjet ćete na slikama kakvim :) ) na 3000 metara i onda od tamo hodali. Prvo smo hodali pa nekom putu koji ide stalno po istoj izohipsi do jedne farme a onda smo se dalje spuštali, malo po tropskoj šumi malo po nekim divnim livadama, dvaput izuvajući se i prelazeći rijeku… opet tu će više reći slike :) Od zanimljivijih ljudi (iako su mi svi skupa pre kul) bio je jedan farmaceut koji zna ful puno bilja. Govorio mi je narodne nazive i čemu što služi, ja sam naravno ko luda sve zapisivala i slikala i brala i bila stalno zadnja – jao osjećala sam se ko na prvim terenima iz morfologije bilja :) - ne znaš di bi sa sobom od sreće i posla u isto vrijeme :). Zanimljiv mi je i jedan Luis Anibal koji je negdje mojih godina i studira fiziku i dogovorili smo se da će me odvest negdje van ovaj tjedan... on studira u Bogoti pa je još samo ovaj tjedan doma u Armeniji…

Mislim da je to sve zasad…slijede bio fotkice PUSA