vec mjesec dana...

Bok svima!
Nemam baš puno što za napisati…
U subotu sam bila na nekom roštilju/partiju na farmi od jedne cure što studira biologiju i druži se sa ovim mojim prijateljima... divna je farma, ali sam se više posvetila druženju nego fotkanju…

Pošto smo malo zaru žili i u 8 ujutro došli doma danas nije baš bio moj dan za upoznavanje Kolumbije... Otišla sam u Filandiju. To je malo mjesto na nekih 40 min busom od Armenije, poznato kao i Salento (koji sam već spominjala) po karakterističnim kućicama i hrpi dućana za turiste.

Evo fotkica koje nisu ništa novo, ali ne škodi ponoviti pošto je taj izgled kuća, ta hrpa boja, šarena prijevozna sredstva, ljudi na balkonima zaista zaštitni znak Quindia! Meni sve to baš lijepo izgleda pa budem neobično sretna od najobičnijeg lutanja po uličicama!!!

Boook!!!
Dakle jucer sam bila na vulkanu koji se zove Machin. On se nalazi u srednjim kordilijerima (kao i Armenija i cijeli Quindio), ali u pokrajni Tolima koja je jugoistočno od Armenije. Ovaj vulkan nije već 800 godina eruptirao, ali se smatra jednim od najkritičnijih u Kolumbiji i konstantno se provode razna mjerenja kako bi se mogla predvidjeti eventualna aktivnost.
Njegov izgled me na početku iznenadio posto se radi o potpuno zelenoj i naseljenoj površini… ja sam se ipak valjda nadala ono crnom krateru, malo vatrice na dnu i žrtvovanju domaćih životinja ako ne i djevica… Ali nije tako nego se radi o jednom golemom travnatom krateru u čijoj sredini je jedno manje brdašce koje je posljedica posljednje erupcije. Tako da doslovno unutar kratera postoji nekoliko kuća nekih stočara, jedno močvarno područje i u sredini brdo obraslo prašumom. Navodno postoji i neki termalni izvor ali nismo mogli doći do njega jer u poslijednje vrijeme pada puno kiše – nekako sam to primijetila i sama!!! Pa nije bilo moguće probit se do tamo…
Ali zato smo se popeli na to brdo i na kraju je ipak bilo nešto čemu sam se nadala – naime na vrhu brda je jedna čistina i iz nje se mjestimično dimi neki bijeli dim jako neugodno mirisa – hehe to je bilo poprilično kul iskustvo. Osim toga kad sjedneš na tlo primijetiš da je tlo vrlo vrlo toplo, onako ugodnih 25 stupnjeva!
Kad smo se popeli gore svi su se nešto počeli derati kao jupiii – uiii, kad ono malo su se razmakli oblaci na okolnom brdu i mogli smo vidjeti vrh prekriven snijegom – onda su se jadnici svi veselili i koliko sam skužila neki rekli da prvi put to vide – ah dobro mene baš brdo sa snijegom nije odvelo u delirij…
Evo fotkica… e da jedan komentar ova palma se zove Palma de cera i simbol je Quindia. Ima je po brdima, iako sam je već viđala ovo je prvi put da sam se mogla zaista nauživati u njoj i stvarno je najljepša palma koju sam ikad vidjela :)

put do tamo...

selo prije vulkana...

unutar vulkana...

jedna od kucica u krateru...

na vrhu novog vulakana

ta predobra palma...

djetlic i neke caplje...

Inace danas je neradni dan - opet neki praznik pa sam se dosad razvlacila po kuci i sad idem na neku izlozbu cvijeca na kojoj rade ovi moji sa zavoda

Medellin

Ciao!

Nikako da nađem vremena da malo napišem što se događa…
Dakle prošli tjedan sam bila na 4dnevnom izletu u Medellinu sa drugom IAESTE-ovkom koja je ovdje – Tatianom iz Italije. Otišle smo u srijedu navečer pošto je u četvrtak bio neradan dan, dobili slobodan petak i ostale do nedjelje…

Medellin je grad u drugoj pokrajni koja se zove Antioquia, to je veliki grad od 2 milijuna stanovnika poznat kao najkulturniji grad Kolumbije i grad najsličniji europskim gradovima (ja dosta teško mogu naći sličnosti, ali ajde). Inače kako su nam svi rekli to je odlično mjesto za posjetiti iz Armenije jer je jako blizu – vozili smo se busom samo 6 sati! Opravdanje da idemo je bilo što je tamo bila Feria de las Flores što je jako velik događaj poznat navodno u cijelom svijetu…

Putovale smo noću i ujutro u 5 došle u Medellin, provele nezaboravna 3 sata na kolodvoru da bi se odvažile nazvati ljude kod kojih smo spavali jer ipak malo tko voli goste u 5 ujutro… Naši domaćini su jedan Švicarac koji je već prije živio u Kolumbiji, a sad je prije mjesec dana došao raditi na fakultet u Medellin. Inače je seizmolog, a pošto Tatiana u Armeniji radi u seizmološkom institutu, preko njezinih kolega smo došle do njega i mogućnosti da tamo prespavamo. Švicarac Fiore živi sa svojom curom Kubankom, ali u kući je živjelo još par njihovih prijatelja koji su došli na feštu… Nakon što smo se smjestile otišle smo gledati taj Desfile de Silleteros što je centralni događaj festivala.
Radi se o povorci u kojoj se pleše, svira

i kao najvažniji dio ljudi nosi velike bukete cvijeća…

Dakle buketi su zbilja THE buketi i moram priznati da mi nije bilo svejedno gledati te starčeke kako ih nose iako je to njima velika velika čast i tu su priliku čekali godinama…

Mene je to sve jako podsjetilo na moje i Željkino obilaženje povorci po Londonu pa tome u čast dve fotkice…


Navečer smo išli na neki koncert neke velike SALSA face ali pošto to mene nije nimalo oduševilo pređimo preko toga…

Drugi dan smo se prvo otišle provozati u Metrocable. Naime Medellin je jedini grad u kolumbiji sa metroom ali metro je nadzemni a ne podzemni, s tim da su pojedini dijelovi i žičare…

Vožnja u ovome odličan je način da se vidi grad, a osim toga je i način da se siromašni dijelovi grad spoje sa ostatkom i da se siromašni stanovnici ne osjećaju toliko udaljeni od grada...

Evo centra…

I siromašnih dijelova grada…

Poslije toga smo se preselile u hotel (pošto je to i bio početni plan, samo za prvi dan nismo uspjele rezervirati sobu pa smo se zato ubacile dobrim nepoznatim ljudima) i otišle u centar na glavni trg koji su nam svi govorili da moramo vidjeti… Na trgu se nalaze veliki kipovi njihovog najvećeg umjetnika svih vremena Fernanda Botera. Neka ne umjetnička duša bi to možda nazvala velikim debelim ljudima i cerekala se nasred trga ali Tatiana i ja to nikako nismo napravile…



Inače centar je jako užurban i krcat ljudima i ne postoji stvar koja se na ulici ne prodaje, pošto smo se naslušale priča kako nije moguće da te u Medellinu ne okradu bile smo malo suzdržane sa fotkanjem ali smo se svejedno prošetale i bilo je totalno kul :)

Popodne smo išle u Pubelito paisa što je jedno turističko seoce na brdašcu usred grada, tu se prodaju različite hrane i mogu se vidjeti tradicionalne kućice i pogled na cijeli grad…

Navečer smo išli sa Floreovom ekipom na neki koncert tradicionalne kolumbijske muzike i kasnije u neki disko u kojem je na moje oduševljenje svirao rock a ne salsa!
Evo malo ljudi da i to vidite… naravno cuganje u parku prije ulaska u disko – jesu na drugom kraju svijeta ali ipak su ljudi!

I neki dečki koje smo tamo upoznale pošto je naše društvo osim Florea bilo isključivo žensko (pa utoliko meni i ne osobito zanimljivo :) )

Sad ću malo skratiti pošto sam slijedeća dva dana bila u botaničkom vrtu. Pošto je u botaničkom bila i izložba orhideja nisam prvi dan uspjela ni maknut se od orhideja pa sam to nadoknadila drugi dan i na kraju još skoknula do zološkom, koji nije puno drugačiji od zagrebačkog osim što posjetitelji sa još većim smećem hrane sirote životinjice…
Evo orhidejica…

Dva preslatka posjetitelja botaničkog…

I jedan kradljivac u zološkom…


E da nisam napisala da se Medellin zove grad vjecnog proljeca i da je sva cetiri dana bilo izmedju 25-30 stupnjeva, nocu-danju setas lagano obucen i uzivas - fakat vrijeme iz snova!!!

To bi bilo to što se izleta tiče…
U utorak sam sa jednim profesorom sa zavoda išla u neku školu u jednom zaštićenom području gdje u školu ide 80tak učenika iz obližnjih farmi… Držala sam im prezentaciju o Hrvatskoj! Bili su preslatki, a ja prezbunjena i opet izmišljala neke nepostojeće riječi… Hrpu toga su me pitali, sve ih je zanimalo i pažljivo su me slušali, jako su ih zanimale i životinje i biljke – ma sve, sve skupa je prezentacija trajala 2 sata! Na kraju sam im podijelila od bookmarke od DZZP-a i bili su svi presretni!

Ovaj vikend je sastanak svih IAESTE-ovaca koji su trenutno u Kolumbiji, ali ja necu ici na njega... Znam da to nije lijepo od mene, ali imam priliku u nedjelju ici planinariti na jedan vulkan a ja tako nikad nisam bila na vulkanu...aaaaa a nisam mogla odbiti vulkan :) - navodno unutar kratera ima neko naselja i novo malo brdasce :)

Pozdrav svima, posebno svima koji se sad kupaju i posebno Hvaru koji mi nekak fali kad pomislim da je ljeto...

Bok svima!
Evo prošao i drugi vikend…
U subotu sam bila na terenu sa botaničarima – uiiii! Bila sam sa Camillom, kolegom sa posla, njegovom curom, njegovim frendom i još jednom curom… Išli smo u šumu kraj jednog sela koje se zove Filandia. Kad smo krenuli padala je kisa i mislila sam da me to smeta, ali kad smo ušli u šumu tj. prašumu shvatila sam da tamo kiša ne pada, tj sve je mokro, odozgo, odozdo, posvuda tak je nebitno kaj pada kiša!!! Prvo smo se spustili kroz šumu do dna, više-manje po potoku jer je to jedino mjesto gdje možeš hodati i dolje smo došli do rječice i nastavili hodati po njoj!!! E pa to fakat nisam nikad doživjela! Šetnja kroz rijeku! Hodali smo kroz tu vodu i gledali biljčice i određivali :)… kao što i znate tu šume nisu homogene kao naše tako da koliko god ideš – ali stvarno bez pretjerivanja koliko god ideš stalno prolaziš kraj novog drveća, rijetko kad se nešto ponovi! Baš mi je bilo kul s njima! Svih 4 puno znaju iako pošto su te šume tako različite oni baš ne komentiraju kao mi koja je koja vrsta nego se raspravlja o porodicama – lakše meni s obzirom da ništa ovdje ne znam…
Evo malo fotkica iako je unutra dosta mračno pa su fotke šugave… nismo vidjeli nikakvu životinju :(

U nedjelju sam bila u botaničkom vrtu. To je botanički vrt Quindia i nije u Armeniji nego malo van Armenije. Ogroman je i sadrži prirodnu tropsku šumu u sebi! Šugavo je što se zbog sigurnosti u njega ne smije ići sam nego možeš ići kad se skupi grupica ljudi sa vodičem… Ma vodič je bio simpatičan samo nisam baš čula puno ludih stvari više ono kao: paprati su vam najstarije biljke na svijetu i sl… Poslije sam pričala sa vodičem, koji je naravno biolog i čudna mi je ta fora s botaničkim… vrt je privatan, upad je relativno skup, osobito za kolumbiju (30kn), ne smije se ići sam, a vodič nije plaćen nego dobije samo ono što mu ljudi daju na kraju vodstva… ah jadne biologe izrabljuju u cijelom svijetu!!! Totalno kul u vrtu je što imaju jedan dio gdje je kao puno ptica i onda ima drvena kućica u koju uđeš i ona s jedne ima veliko zatamnjeno staklo, iza stakla su postavljene neke hranilice sa bananama i razno cvijeće i onda dolaze razne male ptičice i kolibrići i ti ih kroz staklo gledaš kak su slatke a one tebe ne vide :) - simpa
Najveća atrakcija je Mariposario – staklenik sa leptirima u kojem ima stvarno hrpa leptira i onda nam je vodič dao neki sok da umočimo vrh prsta u njega i onda ti dođe leptir na prst – tako da je svako hodao sa svojim leptirom na prstu – isto simpa turistička atrakcija koju nigdje nisam vidjela…

Evo još malo fotkica mjesta uz koje se nalazi botanički, samo da vidite malo kako izgledaju manja mjesta – nisam se baš zadržavala tu :)

Eto tako… to je više-manje to od vikenda…

U četvrtak je neki državni blagdan pa sam sva u planovima kako iskoristiti to vrijeme…

Aha ne znam jesam li napisala došla mi je druga IAESTE-ovka, jedna talijanka koja se bavi potresima – kao i ja došla je u mjesto s najvećom gustoćom!!! Naime u Armeniji je prije 10tak godina bio golemi potres koji je učinio goleme štete ali kako su mi rekli ovdje se jako često događa neko podrhtavanje zemlje, ništa značajno ali instrumenti kao skoro svaki tjedan bilježe neko podrhtavanje tla!
Tako da sad imam s kim otići na cugu i tak, a u petak sam čak bila i vani sa njom i njenim kolegama s posla… Simpa je cura!