Colombia...

Boook!!!
Dakle jucer sam bila na vulkanu koji se zove Machin. On se nalazi u srednjim kordilijerima (kao i Armenija i cijeli Quindio), ali u pokrajni Tolima koja je jugoistočno od Armenije. Ovaj vulkan nije već 800 godina eruptirao, ali se smatra jednim od najkritičnijih u Kolumbiji i konstantno se provode razna mjerenja kako bi se mogla predvidjeti eventualna aktivnost.
Njegov izgled me na početku iznenadio posto se radi o potpuno zelenoj i naseljenoj površini… ja sam se ipak valjda nadala ono crnom krateru, malo vatrice na dnu i žrtvovanju domaćih životinja ako ne i djevica… Ali nije tako nego se radi o jednom golemom travnatom krateru u čijoj sredini je jedno manje brdašce koje je posljedica posljednje erupcije. Tako da doslovno unutar kratera postoji nekoliko kuća nekih stočara, jedno močvarno područje i u sredini brdo obraslo prašumom. Navodno postoji i neki termalni izvor ali nismo mogli doći do njega jer u poslijednje vrijeme pada puno kiše – nekako sam to primijetila i sama!!! Pa nije bilo moguće probit se do tamo…
Ali zato smo se popeli na to brdo i na kraju je ipak bilo nešto čemu sam se nadala – naime na vrhu brda je jedna čistina i iz nje se mjestimično dimi neki bijeli dim jako neugodno mirisa – hehe to je bilo poprilično kul iskustvo. Osim toga kad sjedneš na tlo primijetiš da je tlo vrlo vrlo toplo, onako ugodnih 25 stupnjeva!
Kad smo se popeli gore svi su se nešto počeli derati kao jupiii – uiii, kad ono malo su se razmakli oblaci na okolnom brdu i mogli smo vidjeti vrh prekriven snijegom – onda su se jadnici svi veselili i koliko sam skužila neki rekli da prvi put to vide – ah dobro mene baš brdo sa snijegom nije odvelo u delirij…
Evo fotkica… e da jedan komentar ova palma se zove Palma de cera i simbol je Quindia. Ima je po brdima, iako sam je već viđala ovo je prvi put da sam se mogla zaista nauživati u njoj i stvarno je najljepša palma koju sam ikad vidjela :)

put do tamo...