Zivot jedne GUADUE

Mlada grancica Guadue ima tesku zadacu: u 6 mjeseci treba postici visinu od 20-30 metara – visinu koju jedna bukva u sumi moze postizati desetcima godina! Zbog toga Guadua prvih pola godine zivota raste 20-30 cm dnevno!!! Nakon 6 mjeseci postigne zeljenu visinu, ali u to vrijeme jos uvijek nema listova vec samo jednu visoku ravnu stabljiku koja je zasticena smedjim bodljikavim listovima koji svaki prekriva pojedini internodij na clankovitoj stabljici ove trave.

U to vrijeme pocinju otpadati ovojni listovi i ispod njih se pojavljuje glatka stabljika svijetlo zelene boje. Na granicama internodija izbijaju dvije vrste postrani izdanaka: na visini do 4 metra ti izbojci su tanke grane sa velikim dodljama koje ako dotaknu tlo mogu se ukorijeniti i razviti se u novu biljku, a iznad 20 metara pocinje se razvijati krosnje sa brojnim duguljastim listovima svijetlo zelene boje.

Razvoj listova i jacanje stabljike traje 2 godine. Treca faza zivota Guadue je vrijeme cvrste i otporne biljke ciji listovi su tamno zeleni a stabljika vise nije glatka i svijetlo zelena nego je prekrivena bijelo-sivim mahovinama i lisajevima. Ovakva odrasla biljka Guadue moze dozivjeti 5 godina, nakon cega slijedi faza susenja biljke koje traje od pete do osme godine zivota.

Odrasle jedinke cvatu svake godine i to najcesce u srpnju, u susnom dijelu godine. U to vrijeme cvjeta citava jedna populacija, tj. sve jedinke na nekom prostoru. Druga vrsta cvjetanja je poradicno koje se dogadja svakih 6 godina i tada cvjeta jedna manja skupina jedinki unutar sume. Osim spolno, guadua se razmnozava i nespolno, putem rizoma (podzemne stabljike) iz kojeg izbijaju postrani izbojci i stvaraju nove jedinke.

Ekoloska uloga ove vrste u podrucjima u kojima raste je nezamjenjiva! Svaki internodij u odrasloj jedinki moze sadrzavati i do 15 000 kubicnih mm vode, pa kada se promatra visina stabala guadue i broj stabala u jednoj populaciji, jasno je da su sume guadue ustvari skladiste vode za citav taj ekosustav. U kisnom dijelu godine voda ulazi u stabljiku, a tokom susnog dijela godine, voda izlazi iz stabljike guadue i odrzava zemlju vlaznom. Buduci da u sumi guadue tlo nikada nije suho tamo se mogu naci razlicite zivotinje kojima bas ovi uvjeti omogucavaju zivot.

Osim ekoloske ova biljka ima i znacajnu ulogu za covjeka. Tradicionalno se drvo guadue koristi za svasta! Od guadue se proizvodi namjestaj, nakit, instrumenti, posudje, sve sto covjek moze zamisliti. Ipak, najvaznija uloga guadue je u gradjevini.

Suplja unutrasnjost stabljike guadue ispunjena je zrakom koji cini odlican izolacijski materijal za takve gradjevine, a njezina cvrsta i vlaknata struktura otpornija je na potrese od bilo kojeg drugog materijala.

Izlazak i terencic...

Bok ljudi!!!
Isprike sto sam preskocila jedan vikend!!! Bila sam na nekom tecaju o pticicama i imam plan stavit fotkice ali ih jos nisam ni sama sredila...

Chiva je jos jedno smjesno vozilo karakteristicno za ovaj dio Kolumbije!!! Radi se o jako jako sarenom autobusu bez prozora ( samo sa ogradom) u kojem nema ili ima jako malo klupa za sjedenje... Ali zato ima plesni podij, light show i glasna glasna muzika!!! Sta ce mu to? Pa eto ukrcas se u Chivu u Armeniji zajedno sa hrpetinom ljudi i pocne tulum... Bus vozi, skrece, poskakuje, a ljudi unutra, plesu, piju i zvizde... Naravno s obzirom da bus ipak vozi jedino sto ti osigurava da neces pasti je to sto je ljudi unutra vise nego u najpunijem disku, a to da ti svi staju na nogu i zalijevaju te cugom ti ne gine :). Bus ide od sela do sela, kad dodje u selo onda se svi iskrcaju odu na glavni trg, tamo malo plesu i ide se dalje!!! U petak je sa fakulteta islo 12 chiva tako da je bilo zbiiiilja puno ljudi!!! Nisam imala fotic, ali evo jedne fotkice s neta da vidite kako to otprilike izgleda... posto se atmosfera u busu u kojem tresti muzika i hrpa ljudi plese i zvizdi nije lagano docarati rijecima :)

Ima jedan smjesan problem sa chivom - jako je niska!!! Ja ne mogu u njoj normalno stajati , moram drzati glavu ukoso ili bit u nekom smjesnom polu-cucecem polozaju. Mislim naravno nije preniska za decke u Kolumbiji ali to cijelu tu situaciju cini samo jos puno smjesnijom kad vidis mene kako pokusavam plesati sa nekim za glavu nizim od mene i jos sa sto rasirenijim nogama da ne lupam glavom u stop. Je, je nakon dva sata me solidno bolila glava :)

Totalno je cudo koliko se u Quindiju klima moze promijeniti na zanemarivo malom prostoru. U subotu sam bila u juzno od Armenije, ma nista, 15 minuta busom od centra grada i svi su me upozoravali pazi bit ce jako vruce i gle fakat!!!! Tamo najedanput 30 stupnjeva i sunce za kojim toliko ovdje zudim... Isli smo na neku farmu, setali se, gledali biljcice i tak!!! Mene je razveselilo naci drvo u kojem spavaju sismisi – i bas su slatki kao sto mozete vidjeti i druga super i zakon stvar - mrtvi oposum :) !!! – uiiiii moj prvi tobolcar u zivotu!!!!

Ali sad da se oporavite od ovog sto mene odusevljava, evo malo lijepih krajolika i mojih prijatelja u kucici za obradu kave...

E da na farmi imaju i grm koke...

i evo jedne Passiflore...

I papigice...U nedjelju sam bila u Centro national de bambu Guadua, o cemu cu malo kasnije, a sad sam jos jedno u nizu istih sela koja sam posjetila - ovaj put Cordoba...

I ovo je pogled na Armeniju kada se dolazi sa istoka...ovako cak izgleda kao gradu u kojem se ima kaj za radit...hmmm dvaput bi razmislila o tome...

prezentacija

Drzala sam prezentaciju o Hrvatskoj u jednoj maloj skoli nedaleko Armenije :)... skola je za klince koji zive u farmama tamo u blizini i klinci su preslatki - zeljni cuti i nauciti sto je vise moguce... i obusevljavali se na fotke Hvara i Lastova - naravno :)

A vidi kojeg sam slatkica vidjela na putu nazad!!! (nisam sigurna koliko ce se vidjeti na netu ali mali kolibric oprasuje heliconiju :) )

...svasta lijepoga

...vikend…

U petak u 6 sva jadna odlazim sa posla ne znajući što ću radit ovaj vikend… Pred faksom susrećem kolegicu s posla sa svojim frendom i pita me hoću li ići s njim sutra u Parque nacional natural los Nevados? Ja ne znam točno što je to, ali zvuči kao nešto jako poželjno za posjetit pa kažem da hoću i dobro nađemo se sutra u 7 na kolodvoru. Nedugo zatim zove me prijateljica Lina da idemo van, pa eto život više nije tako strašan i nepravedan.
Idem van sa Linom i Karolinom, prijateljicama s kojima sam prošlu nedjelju bila na planinarenju, i još Karolininom mamom, tetom, kćerkom od tete i jednom rođakinjom koja ustvari živi u Škotskoj ali je došla ovdje posjetiti obitelj i operirati nos – sad ima prelijep ravni nos i želi ga proslaviti. :) Najfensi disko u Armeniji se zove Gittara y rumba pa idemo tamo!!! Disko općenito izgleda malo drugačije od naših, pošto je ovo veliki prostor sa puno stolova i pleše se između stolova i što postoji band sa jednim ćelavim pjevačem i vrlo sisatom pjevačicom koji izvode neke salsa hitove koje svi osim mene znaju od riječi do riječi… Moja ekipa se čitava rasplesala, još kad su nam se priključili neki dečki od 20tak godina – koja smo kombinacija bili :)… Sve u svemu prekrasno sam se provela, čitava ta atmosfera tako vesela i topla – ma nešto predivno! Evo fotkice sa Linom...

Nakon 3 sata spavanja probudila sam se za ići na teren… Sjeli smo na bus za Manizales i nakon 2-3 sata bili u Manizalesu, nakon toga drugim busom do mjesta koje se zove Esperanza i tamo su nam rekli da nema vise nikakvog prijevoza za Parque de Nevado. Onda je Juan zaključio da treba bit pozitivan i da idemo pješice… Ja nisam bila toliko pozitivna a malo je na to utjecalo što mi je konačno sinulo na što me asocira Nevado – na nešto sniježno – znači nešto hladno – znači majica s kratkim rukavima i šuškavac možda nisu bili najbolji izbor – ali dobro ajmo… A putem krajolik da sam se ja sva oduševila… svuda oko nas planine, livade i pokoja kućica na livadi – ništa prašume i ništa rijeka nego lijepo kao doma :) Ubrzo nas je pokupila jedna cura s autom koja preko brda ide na posao zato što tako ne mora platiti cestarinu i odvezla nas skoro do ulaza u park…e to smo na 4500 metara i to se područje zove PARAMO, naravno nema nikakve visoke vegetacije, hladno je i mjestimično sniježno… fotkice…
Nismo ušli u park pošto sam ja došla zbog biljćica, a on skupljati neko kamenje (on je kemičar i trebaju mu ti uzorci za neko istraživanje) a toga oboje ima i unutra i van… Inače imaju jednu simpatičnu foru koju sam mislila da samo našim ljudima pada napamet ali ne – ulaz u park domaćima je 5000 pesosa, a strancima 25000 pesosa!
Krenuli smo se spuštati skupljajući te kamenčiće i fotkajući biljke i nakon 10km hoda stigli do one Esperanze tako dočekali prvi prijevoz, pa drugi, pa treći, pa četvrti i u 11 sretno stigli u Armeniju – dobro nije to ni blizu bilo tako smirujuće jer su svi ovi prijevozi bili zadnji u tom danu i pošto smo u svaki utrčavali u panici dok je bus već kretao, ali nije bio dosadan put…
Sve u svemu jedan prekrasan prekrasan dan!!!

krajolik...

Jose na Lago negro

pticica...

preslatka kravica - pa vidi me kak sam slatkaaa....

I ja...

Parque del Cafe je po riječima mnogih ljudi najvažnije mjesto za posjetit u Quindiju – po riječima mojih novih roditelja nisi bio u Quindiju ako nisi posjetio Parque nacional del cafe i obavezno odi tamo na čitav dana… Ja sam se ipak u nedjelju odlučila malo naspavati pa sam u Parque del cafe krenula tek u 11… Tamo su mi na ulazu objasnili da mi se isplati kupiti neku kartu za žicaru pa sam ja zaključila da je to preveliko za prehodati i popušila tu kartu i naravno kartu za Show de cafe i Show de orquideas… Kad ono unutra… ah što reći, zasađena plantažica kave, zasađena šumica bambusa, još malo posađenog bilja i neke osrednji zabavni park… Tako da sam prošla ovaj poluprirodni dio dvaput u krug, provezla se žičarom u jednom smjeru da iskoristim glupu kartu i zaključila da su 3 sata, a da je Show de cafe za sat vremena i da ću ja krepat ako još sat vremena ostanem tamo, a da za Show de orquideas čekaju klinci od 10 godina pa ne želim ni saznati što je to i pokupila sam se u obližnje selo koje se zove Montenegro i tamo malo šetala, ručala i tak…Neki ljudi su mi se danas usudili reći, aha nije ti zanimljiv Parque del cafe a odi onda drugi tjedan u Panaca, to je još bolje ima i životinja – a kojih životinja – pa ono kokica, kravica, zečića!!! – e Panaca me neće vidjet!!!

Pogled sa nekog vidikovca u glupom parku, na ulazi u park se prodaju jako lijepe stvari ali je atmosfera malo nalik Tunisu pa sam brzo pobjela odavde jer tko je bio samnom zna da ja sebi mogu dic cijenu na vise ali ne i spustit...inace prvo mjesto na kojem sam bila u Kolumbiji da ti ljudi pokusavaju nesto prodati na nacin da ti prilaze i nude stvari i cak da zele spustit cijenu ako kupis dva i sl... inace svuda gdje sam bila je atmosfera po mom ukusu nitko te nis ne pita ti gledas sto zelis, kupis ako zelis, odes ako ne zelis - cisto europski...

Pogled na drugu stranu vidikovca je prema dolini u kojoj je Armenija i srednjim kordilijerima...

Montenegro - nije tako lijep kao Salento i Filandia ali ima puno Willisa jer se od tamo krece u mnoga brda i farme...

fotkice

zasto je tako lijepo tu... :)